Je li liječenje MS-a i dalje lutrija?

Savez društava multiple skleroze Hrvatske 2017. godine pokrenuo je kampanju „Je li liječenje MS-a i dalje lutrija?“ kako bi promijenili dvadeset godina stare smjernice za liječenje multiple skleroze. Kampanje je trajalo gotovo dvije godine, te smo kontinuirano upozoravali javnost na neadekvatno liječenje oboljelih od multiple skleroze u Republici Hrvatskoj.

Kriteriji HZZO-a za liječenja multiple skleroze u Hrvatskoj su zaostali iza europskih te postoji niz diskriminirajućih kriterija koji dovode do neodgovarajuće i prekasne primjene lijekova koji usporavaju tijek te progresivne i autoimune bolesti od koje je u RH oboljelo preko 6000 osoba.

Znamo da je početak bolesti najčešći između 20. i 30. godine života kad govorimo o relapsno remitirajućem obliku multiple skleroze, ali u primarno progresivnom obliku od kojeg oboli 10 do 15% svih bolesnika, karakterističan je početak bolesti u kasnijoj dobi, pa je tako moguć početak i nakon 55. godine i takve su osobe diskriminirane u pravu na liječenje. Niti jedne europske smjernice kao uvjet za početak liječenja ne postavljaju dob ispod 55 godina.

Rezultati brojnih studija pokazuju da je rana intervencija ključna kod multiple skleroze (MS) te da se na taj način usporava ili zaustavlja daljnja progresija bolesti. Istraživanja su pokazala da, ako se liječenje započne u fazi klinički izoliranog sindroma (CIS), učinkovitost je između 40 i 60 posto u smanjenju povratka ili pogoršanja bolesti (relapsa). Ako se imunomodulacijsko liječenje započne u fazi relapsa, onda je njegova učinkovitost samo 30 posto. Prema tome, čekanjem i odgodom početka liječenja umanjuju se šanse za dobrim odgovorom na imunomodulacijsko liječenje. Primjerice, u Sloveniji je moguće liječiti visokoaktivni CIS uz pismeno obrazloženje neurološkog konzilija.

Iz prakse se zna da je po tijeku bolesti MS vrlo nepredvidiva. Može se dogoditi da se 2 relapsa dogode u 6 mjeseci ili u 6 godina. Međutim, nepostojanje relapsa ne znači da bolest nema svoju supkliničku aktivnost i progresiju, a to se može evidentirati na nalazu MR ili u nekom od brojnih testova kognicije ili motorike donjih i gornjih ekstremiteta. Kognitivne promjene i atrofija mozga se pojavljuju već u CIS-u i nastavljaju tijekom bolesti neovisno o kliničkom fenotipu MS-a.

Također, može se dogoditi da bolesnik relaps ne prepozna, pogotovo na početku bolesti i da se simptomi povuku prije nego bolesnik dođe neurologu. Time se gubi „dokazni materijal“ za odobrenje  liječenja.

Početak liječenja godinu ili dvije nakon postavljanja dijagnoze bitno umanjuje učinkovitost liječenja i to predstavlja veliki problem. Ako počnemo u kasnoj fazi bolesti, u sekundarno progresivnoj, onda je svaki od DMT neučinkovit.

U Hrvatskoj su dostupni svi lijekovi i svi moraju početi s lijekom prvog izbora što opet nije dobro jer postoje bolesnici koji imaju agresivniji oblik bolesti od početka i za njih je potrebno početi liječenje drugom linijom lijekova. Za sada je to moguće samo s lijekom alemtuzumab. (smjernica NL406).

Kako bi se trebalo odobravati liječenje: odmah po postavljanju dijagnoze, bez čekanja da bolest traje godinu dana i da postoje dva liječena relapsa.

Pozitivan primjer u susjednoj Sloveniji:

U Sloveniji ne postoji ograničenje za liječenje vezano za dob bolesnika, niti postoje kriteriji poput trajanja bolesti najmanje jednu godinu ili 2 liječena relapsa u 2 godine da bi se započelo liječenje.

Kriteriji su isključivo prema indikacijama koje se nalaze u Sažetku opisa svojstava lijeka svakog pojedinog lijeka. (to vrijedi za IFN beta, glatiramer acetat, teriflunomid i dimetil fumarat).

Na sam Nacionalni dan multiple skleroze, 26. Rujna 2016. godine u Hrvatskom novinarskom domu Savez je organizirao konferenciju za novinare gdje su uz predsjednicu Saveza Branku Lukić i druge predstavnike Saveza, prisustvovali i sami oboljeli od multiple skleroze kao i doc. Mario Habek. Cilj konferencije za novinare bio je upozoriti javnost i mjerodavne institucije da je multipla skleroza drugi najčešći uzrok invalidnosti, odmah iza prometnih nesreća, a da je bolest moguće zaustaviti ili usporiti. Pravodobno dobivanje lijekova za pacijente s multiplom sklerozom, i to odmah nakon uspostavljanja dijagnoze ključno je i jedino logično rješenje za sprječavanje progresije bolesti i nastajanje invaliditeta, a koje u konačnici zdravstveni sustav košta puno više od lijekova za usporavanje bolesti.

Savez je upozorio da samo 20% osoba s tom bolešću ima pristup lijekovima koji modificiraju tijek bolesti zbog rigoroznih kriterija HZZO-a za pravo na odobravanje lijekova što znači da osobe trebaju čekati na lijek godinu dana nakon postavljanja dijagnoze i dva pogoršanja bolesti, to znači dvije godine čekanja za oboljele u stadiju bolesti u kojem je ključno odmah početi uzimati lijekove da uspore napredak bolesti, koja dovodi do onesposobljenosti te u konačnici djelomične ili potpune invalidnosti.

Savez društava multiple skleroze Hrvatske povodom Nacionalnog dana multiple skleroze, 26.rujna 2017.godine organizirao konferenciju za novinare te zatražio od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) da hitno izmijeni diskriminirajuće kriterije za liječenje oboljelih od MSa, koji su uzrok prekasne primjene lijekova koji usporavaju tijek te progresivne i autoimune bolesti od koje u Hrvatskoj boluje više od 6000 osoba.

Ocijenili smo diskriminirajućim to što, prema sadašnjim smjernicama, liječenje bolesnika s MS-om započinje tek nakon godinu dana od postavljane dijagnoze, odnosno nakon dva relapsa (povratak/pogoršanje bolesti) u dvije godine, a liječenje nije moguće započeti ako se bolest dijagnosticira nakon 55. godine života.

Oboljeli od MS-a nemaju ravnomjerno dostupne tretmane liječenja i rehabilitacije u usporedbi s ostalim skupinama osoba s invaliditetom, a posebice se te razlike ističu na europskoj razini, pa je Tanja Malbaša, koordinatorica programa SDMSH, upravo na Nacionalni dan MS-a, pozvala HZZO na dijalog o promjeni kriterija. Doktorica Tereza Gabelić iz KBC-a Zagreb smatra kako se kod liječenja MS-a treba rukovoditi samo kliničkim smjernicama i stanjem bolesnika. Za MS je, kaže, karakteristično da započinje i prije nego dođe do kliničke manifestacije bolesti pa u trenutku kada je MS dijagnosticira, bolest već neko vrijeme traje, i ne treba čekati dodatnu godinu dana nego odmah započeti s terapijom. To je posebno važno kod bolesnika s brzoprogresivnom oblikom bolesti, koja dovodi do funkcionalne onesposobljenosti osobe.

“Sve studije i istraživanja o MS-u nedvojbeno pokazuju da je neophodno započeti liječenje što ranije i ne gubiti vrijeme. Isto tako potrebno je pažljivo pratiti bolesnika i odmah, ako je bolesnik na lijekovima prve linije liječenja, promijeniti liječenje i prijeći na jače, djelotvornije lijekove”, kazala je Gabelić. Ističe kako se kod MS-a primjenjuje tzv. imunomodulacijska terapija koja mijenja tijek bolesti. Dr. Gabelić istakla je primjer susjedne Slovenije, gdje je liječenje MS-a zapčinje odmah nakon postavljanja dijagnoze, ali za visokorizične bolesnike i prije postavljanja same dijagnoze.

Potporu zahtjevima SDMSH dao je u ime saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku njegov potpredsjednik Ivan Ćelić. “Činjenica je da je zdravstveni sustav u gubicima, ali isto tako, ako bi temeljni kriterij trebalo biti mišljenje struke i neurolozi koji govore o diskrinimirajućim kriterijima koji su na snazi od strane HZZO-a, onda smo mi tu da damo potporu struci za što učinkovitije liječenje osoba oboljelih od MS-a”, kazao je Ćelić ocijenivši kao ni jedan kriterij ne bi smio biti “zacementiran”.

HZZO: Dijalog je moguć

Odgovarajući na zahtjev SDMSH, iz HZZO-a su poručili kako postoji mogućnost dijaloga sa Savezom te da prijedloge za izmjenu postojećih smjernica na važećim listama lijekova, Povjerenstvu za lijekove HZZO-a mogu podnijeti stručna društva Hrvatskog liječničkog zbora, odnosno druga stručna tijela i referentni centri Ministarstva zdravstva. Navode kako trenutno na Osnovnoj listi lijekova HZZO-a i na Popisu posebno skupih lijekova HZZO-a postoji nekoliko lijekova koji se koriste za liječenje “relaps remitentnog oblika multiple skleroze”, u prvoj i drugoj liniji liječenja. U HZZO-u navode i da u slučaju kada postoji medicinska indikacija da se kod određenih osoba lijek primijeni i ranije, liječenje može odobriti bolničko povjerenstvo za lijekove, te u tom slučaju liječenje ide na teret sredstva bolničkog proračuna. “Unazad pet godina zabilježen je porast potrošnje lijekova za liječenje MS-a za više od 35 milijuna kuna, sa 70 milijuna na 107 milijuna kuna. Radi se o porastu potrošnje jer su unazad dvije godine stavljeni peroralni oblici u prvoj liniji liječenja i novi lijekovi u drugoj linija liječenja, te se povećao broj liječenih bolesnika od 1200 na 1600 pacijenata”.

Na sjednici smo sudjelovali s raspravom na temu “Administrativne prepreke u liječenju multiple skleroze” i govorili o diskrimininirajućim kriterijima u liječenju multiple skleroze, o kojima smo svakodnevno govorili kroz kampanju “Je li liječenje MS-a i dalje lutrija?”.

Savez društava multiple skleroze Hrvatske (SDMSH), Savez društava distrofičara Hrvatske (SDDH), Hrvatski savez za rijetke bolesti, udruge djece oboljele od malignih bolesti, udruge djece s teškoćama u razvoju, ali i mnogi drugi savezi te udruge osoba s invaliditetom u svom životu i radu suočavaju se s brojnim poteškoćama, međutim posebno ističu teškoće u vezi s potrebom korištenja posebno skupih lijekova. Neki ih trebaju za izlječenje, neki za održavanje postojećeg stanja ili usporavanje progresije bolesti.

Činjenica je da su mnogi inovativni lijekovi skupi, a procedure takve da nekada prođe više mjeseci, nerijetko i više godina, da lijek dođe na listu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Dakle, zbog administrativnih, zakonskih, financijskih i mnogih drugih prepreka kasno se započinje s liječenjem, a odgoda početka liječenja umanjuje šansu za uspješnu reakciju na terapiju. Za neke bolesnike to bude prekasno. U nakani da što veći broj bolesnika što prije dobije inovativne lijekove, sukladno Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 21. prosinca 2017. otvoren je uplatni račun za prikupljanje donacija za posebno skupe lijekove koji nisu na listi HZZO-a.

Na sjednici Hrvatskog sabora, 17. siječnja 2018., saborski zastupnik Ivan Ćelić, dopredsjednik Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora upozorio ministra Kujundžića na diskriminirajuće kriterije za dobivanje lijekova za multiplu sklerozu od bolesti od koje u Republici Hrvatskoj boluje preko 6000 osoba. Saborski zastupnik Ivan Ćelić, pružio nam je veliku podršku u provedbi kampanje “Je li liječenje MS-a i dalje lutrija?”.

“Hrvatski sabor danas je aktualnim prijepodnevom započeo svoju četvrtu sjednicu. Ministru zdravstva dr. Milanu Kujundžiću postavio sam pitanje o dugovima u zdravstvu, na kraju iskoristivši prigodu zamoliti ga da se zauzme oko ukidanja diskriminatornih kriterija za dobivanje lijekova za multiplu sklerozu.”

Na incijativu Saveza, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom zatražila je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, cijene liječenja oboljelih od multiple skleroze. Troškovi liječenja zatraženi su u 2017. a odnose se na troškove lijekova u 2016. godini. Iako su iznosi veliki, ti iznosi su puno manji, ako u obzir uzmemo koliko iznose indirektni troškovi kao posljedica ne dobivanja lijeka na vrijeme. Iako je HZZO 2016. godine zaprimio prijedlog Saveza, ali prijedlog se ne može razmatrati na Povjerenstvu zbog neusklađenosti sa odredbama Pravilnika kao i što nam veliki problem u cijeloj priči predstavlja nam studija utjecaja na proračun koju kao udruga ne možemo izraditi i koja jako puno košta. Kao udruga ne možemo predložiti smjernice, no dali smo potporu onima koji su to mogli učiniti.

Pravobraniteljica je uputila upozorenje i preporuku Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, koju je na znanje dostavila i Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora, vezano za diskriminatorne kriterije u liječenju multiple skleroze. Ujedno je i podržala Kampanju Saveza društava multiple skleroze Hrvatska pod nazivom: „Je li liječenje MS-a i dalje lutrija?“ koja je usmjerena na pokretanje promjena kriterija u liječenju.

Sagledavajući kriterije za liječenje oboljelih od multiple skleroze sa konvencijskog stajališta može se zaključiti kako se radi o povredi prava na zdravlje dok se sa stajališta Zakona o suzbijanju diskriminacije može zaključiti kako se radi o diskriminaciji s obzirom na dob i na invaliditet. Prvi kriterij je dob ispod 55 godina … „početak bolesti je najčešći između 20. i 30. godine života kad govorimo o relapsno remitirajućem obliku multiple skleroze, ali u primarno progresivnom obliku od kojeg oboli 10 do 15% svih bolesnika, karakterističan je početak bolesti u kasnijoj dobi, pa je tako moguć početak i nakon 55. godine i takve su osobe diskriminirane u pravu na liječenje. Niti jedne europske smjernice kao uvjet za početak liječenja ne postavljaju dob ispod 55 godina“.

Člankom 25. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom propisano je „(a) osigurati osobama s invaliditetom isti opseg, kvalitetu i standard besplatnih ili obzirom na cijenu dostupnih zdravstvenih usluga i programa koji se pružaju drugim osobama…“

Pravobraniteljica smatra kako ograničavanje primanja lijekova dobnom granicom nije u skladu s Konvencijom. Liječenje treba biti dostupno svima kojima je potrebno i to trenutkom nastanka te potrebe i tako dugo potreba postoji. Pravobraniteljica upozorava kako država potpisnica Konvencije propuštajući izmijeniti propisani kriterij krši odredbe Konvencije na štetu osoba s invaliditetom te je istima povrijeđeno pravo na zdravlje.

Sagledavajući navedenu odredbu sa stajališta odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08, 112/12) iz članka 2. Zakona može se zaključiti kako postoji i povreda nacionalnog zakona. Propisivanjem/ograničavanjem liječenja sa dobnom granicom do 55 godina izravno se stavljaju u nepovoljniji položaj osobe koje su oboljele nakon 55.godine života i koje su oboljele prije 55.godine života te su s navršenih 55 godina završile s liječenjem dok bolest još uvijek traje. Sa stajališta zaštite temeljnih ljudskih prava neprihvatljiva je okolnost da je kronološka dob isključivo mjerilo o kojem ovisi početak/trajanje liječenja. Temeljni kriterij za određivanje liječenja je zdravstveno stanje oboljele osobe i svako drugo postupanje je diskriminatorno.

Ostala dva kriterija se također negativno odražavaju na liječenje oboljelih, a to su: trajanje bolesti najmanje 1 godinu i 2 liječena relapsa u 2 godine. Naime, Savez navodi „Rezultati brojnih studija pokazuju da je rana intervencija ključna kod multiple skleroze (MS) te da se na taj način usporava ili zaustavlja daljnja progresija bolesti. Istraživanja su pokazala da, ako se liječenje započne u fazi klinički izoliranog sindroma (CIS), učinkovitost je između 40 i 60 posto u smanjenju povratka ili pogoršanja bolesti (relapsa). Ako se imunomodulacijsko liječenje započne u fazi relapsa, onda je njegova učinkovitost samo 30 posto. Prema tome, čekanjem i odgodom početka liječenja umanjuju se šanse za dobrim odgovorom na imunomodulacijsko liječenje. Primjerice, u Sloveniji je moguće liječiti visokoaktivni CIS uz pismeno obrazloženje neurološkog konzilija. Iz prakse se zna da je po tijeku bolesti MS vrlo nepredvidiva. Može se dogoditi da se 2 relapsa dogode u 6 mjeseci ili u 6 godina. Međutim, nepostojanje relapsa ne znači da bolest nema svoju supkliničku aktivnost i progresiju, a to se može evidentirati na nalazu MR ili u nekom od brojnih testova kognicije ili motorike donjih i gornjih ekstremiteta. Kognitivne promjene i atrofija mozga se pojavljuju već u CIS-u i nastavljaju tijekom bolesti neovisno o kliničkom fenotipu MS-a. „O važnosti rane intervencije govori članak 26. Konvencije: OSPOSOBLJAVANJE I REHABILITACIJA „….države stranke će organizirati, ojačati i proširiti sveobuhvatne usluge i programe osposobljavanja i rehabilitacije, posebice na području zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja i socijalnih usluga, na način da: a) usluge i programi osposobljavanja i rehabilitacije započnu u najranijoj mogućoj fazi i budu temeljeni na multidisciplinarnoj procjeni individualnih potreba i jačih strana osobe“. Pravobraniteljica smatra kako se dostupnošću suvremenih lijekova u trenutku nastanka potrebe za primjenom lijeka, uveliko utječe na smanjivanje simptoma bolesti i ublažavanje posljedica bolesti. Rana intervencija prepoznata je kao standard kojim se potrebno rukovoditi, prvenstveno u zdravstvu, a potom i u drugim područjima. Uvjetovanje da bolest treba trajati najmanje 1 godinu i da trebaju postojati 2 liječenja relapsa predstavlja povredu Konvencije i povredu temeljnih ljudskih prava kao što predstavlja i određivanje dobne granice za liječenje ove bolesti. Ovakvo postupanje države potpisnice i nadalje potvrđuje zabrinutost Odbora za prava osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda „kako glavne zdravstvene usluge nisu dostupne i primjerene za osobe s invaliditetom“ . Konvencija o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 6/07, 3/08, 5/08; u daljnjem tekstu: Konvencija) pravno je obvezujuću dokument za Republiku Hrvatskoj i po pravnoj je snazi iznad zakona. Ratificirajući Konvenciju Republika Hrvatska je preuzela obavezu izmjene nacionalnog zakonodavstva u duhu Konvencije odnosno implementaciju Konvencijskih odredbi u nacionalne propise. Svako drugačije postupanje predstavlja kršenje preuzetih obaveza.

S obzirom na navedeno, sukladno članku 9. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (Narodne novine, broj: 107/07) Pravobraniteljica upozorava da su postojećim kriterijima prekršena prava oboljelih osoba iz članka 25. Konvencije kao i članka 26. Konvencije, a predstavljaju i diskriminatorno postupanje sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije preporuča hitnu izmjenu kriterija kojom se trebaju otkloniti postojeće nepravilnosti i omogućiti svim oboljelima pravovremeno liječenje koje treba trajati u skladu sa individualnom zdravstvenom potrebom i u skladu za temeljnim ljudskim pravom na liječenje i na zdravlje svake oboljele osobe.

Održan sastanak u uredu saborske zastupnice dr.sc. Ines Strenja Linić, na temu diskriminirajućih kriterija u liječenju multiple skleroze, 08.veljače, 2018.

Naime, zastali smo gotovo na cilju. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje puno puta nam je priopćio kako je potrebno dostaviti propisanu dokumentaciju za mijenjanje smjernica zajedno sa cost benefit analizom. Kao organizacija civilnoga društva to nismo bili u mogućnosti, ali je i nadalje glavnu ulogu igrala struka. Na sastanku je sudjelovala saborska zastupnica Ines Strenja Linić koja je i inicirala sastanak. Prisutna je bila i Zdravka Poljaković, predsjednica Hrvatskog neurološkog društva i docent Mario Habek. Dogovoreno je kako će Cost benefit analizu napraviti struka, te smo čekali daljnji razvoj situacije.

“LIJEČENJE OBOLJELIH OD MULTIPLE SKLEROZE NE SMIJE BITI LUTRIJA !

U povodu Svjetskog dana multiple skleroze 30.svibnja upozorila sam sa saborske govornice na to da su kriteriji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) za liječenje multiple sklerozu Hrvatskoj zaostali za europskim te je zatražena hitna izmjena. Zbog mnogobrojnih diskriminirajućih kriterija primjena lijekova koji usporavaju tijek te progresivne i autoimune bolesti nije odgovarajuća i prekasna je, a od multiple skleroze je u Hrvatskoj oboljelo više od 6000 ljudi.”

dr.sc. Ines Strenja Linić

KONFERENCIJA ZA NOVNARE POVODOM SVJETSKOG DANA MULTIPLE SKLEROZE 2018.

U povodu Svjetskog dana multiple skleroze, Savez društava multiple skleroze Hrvatske upozorio je na to da su kriteriji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) za liječenje u Hrvatskoj zaostali za europskim te je zatražena hitna izmjena. Predstavili smo i rezultate anketiranja koje smo proveli neposredno prije konferencije za novinare a na temu liječenja i pristupa lijekovima za usporavanje bolesti.

Pacijenti od HZZO-a traže ukidanje diskriminirajućih kriterija u liječenju multiple skleroze

Na konferenciji za novinare u povodu Svjetskog dana multiple skleroze istaknuto je da se prema najnovijem istraživanju na više od 500 osoba s multiplom sklerozom u njih više od 77 % posto bolest pogoršala u razdoblju čekanja na početak liječenja, a u gotovo 10 % ispitanika nastao je neki od oblika invaliditeta. Na početak liječenja svaki drugi pacijent čeka više od pola godine, a među njima čak 37,5 % više od jedne godine. Također, prema analizi koju je izradio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, multiplu sklerozu ima 6160 osoba. Sve su one suočene sa specifičnim zaprekama i izložene su diskriminaciji koja je mnogo većih opsega nego kod ostalih osoba s invaliditetom.

U Republici Hrvatskoj je dostupnost imunomodulacijskog liječenja osobama oboljelima od multiple skleroze regulirana smjernicama HZZO-a koje trenutačno ne osiguravaju jednaku dostupnost i jednako postupanje u liječenju svih koji su oboljeli od multiple skleroze. Budući da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja je prema pravnoj snazi iznad zakona i država je dužna uvrstiti njezine odredbe u nacionalno zakonodavstvo, postojanje diskriminirajućih kriterija u liječenju nije u skladu s odredbama Konvencije ni s nacionalnim zakonodavstvom, istaknuto je na konferenciji. Na obilježavanju Svjetskog dana multiple skleroze 2018. dr. sc. Tereza Gabelić predstavila je nove smjernice za liječenje te bolesti, koje je izradilo Hrvatsko neurološko društvo. Te smjernice propisuju početak liječenja ODMAH nakon postavljanja dijagnoze.

Savez društava multiple skleroze Hrvatske zajedno s oboljelima od multiple skleroze zahtijeva od mjerodavnih HITNO mijenjanje diskriminirajućih kriterija za liječenje multiple skleroze. Na sam Svjetski dan multiple skleroze 2018., predstavnici Saveza društava multiple skleroze Hrvatske predali su Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zahtjev za izmjenu diskriminirajućih kriterija u liječenju osoba s multiplom sklerozom, čiji su potpisnici dr. sc. Ines Strenja Linić, saborska zastupnica i predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora, saborska zastupnica Ljubica Lukačić, saborski zastupnik Željko Jovanović, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak i Savez društava multiple skleroze Hrvatske.

“Važno je rano započeti liječenje i to smjernice Hrvatskoga neurološkog društva predviđaju. Nove smjernice predviđaju početak liječenje kada je bolesti dijagnosticirana, te bolesnici neće više trebati čekati godinu dana i dva relapsa liječiti lijekovima kortikosteroidima. Zasad je to na razini stručnog društva, međutim, surađujemo s HZZO-om i nadamo se da će to biti službeno prihvaćeno i da ćemo moći implementirati u liječenje bolesnika”, kazala je Gabelić.

“SDMSH očekuje da će uskoro promjene u kriterijima dijagnostike i liječenja prihvatiti i HZZO te tako omogućiti bolesnicima s MS-om ravnopravni položaj s ostalim skupinama bolesnika, u skladu s europskim načelima liječenja multiple skleroze”, rekla je koordinatorica Saveza Tanja Malbaša.

Osobama s MS-om trenutno nije omogućeno da ravnopravno sudjeluju u životu zajednice o čemu govore podaci da je samo 25 posto članova zaposleno, da više od 67 posto njih zadržalo posao nakon što im je utvrđena MS, a samo 20 posto pacijenata ima pristup lijekovima koji modificiraju tijek bolesti.

Nakon dvadesetogodišnje borbe neurologa i oboljelih od MS-a te zagovaranja SDMSH-a u proteklih godinu dana kampanje “Je li liječenje MS-a i dalje lutrija?“ uklonjena su tri diskriminirajuća kriterija za liječenje MS-a: dob do 55 godina starosti, trajanje bolesti najmanje godinu dana te dva liječena pogoršanja u dvije godine. Novost je i uvođenje lijeka za liječenje primarno progresivnog oblika multiple skleroze. Tom odlukom oboljeli od MS-a u RH imaju jednak pristup liječenju kao i njihovi suborci u razvijenim europskim zemljama.

Na konferenciji za novinare nove smjernice predstavila je neurologinja, dr.sc. Tereza Gabelić s KBC-a Zagreb, koja je istaknula da je novost, osim novih smjernica za liječenje multple skleroze, mogućnost propisivanja novog lijeka pacijentima s primarno progresivnim oblikom multiple skleroze (PPMS) što do sada nije bilo moguće niti je na listi lijekova postojao lijek za primarno progresivni oblik MS-a. Dr. Gabelić je istaknula da se do sada u Hrvatskoj liječilo samo 25% pacijenata s multiplom sklerozom, a nakon primjene novih smjernica očekuje se pravovremeno liječenje za 75% pacijenata s MS-om u sljedećih nekoliko godina.

Dr.sc. Ines Strenja, saborska zastupnica i predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora, koja je od samog početka dala potporu kampanji „Je li liječenje MS-a lutrija?“, istaknula je važnost zagovaranja pacijenata s MS-om te potrebu daljnjeg ulaganja u liječenje multiple skleroze kao i hitno prepoznavanje pacijenata s tom bolešću unutar svih sustava s obzirom na njenu specifičnost.

Prema smjernicama Hrvatskog neurološkog društva objavljenima na njihovim stranicama (http://hnd.hlz.hr/?page_id=263), a koje su napisane u skladu s važećim europskim smjernicama za liječenje oboljelih od MS (ECTRIMS/EAN): Prvi diskriminirajući kriterij: dob ispod 55 godina. Znamo da je početak bolesti najčešći u dobi između 20. i 30. godine kad govorimo o relapsno remitirajućem obliku multiple skleroze (RRMS), ali u primarno progresivnom obliku od kojeg oboli 10 do 15 % svih bolesnika, karakterističan je početak bolesti u kasnijoj dobi. Tako je moguć početak i nakon 55. godine i takve su osobe diskriminirane u pravu na liječenje. Nijedna europska smjernica kao uvjet za početak liječenja ne postavlja dob ispod 55 godina. U smjernicama nema kriterija dobi za početak liječenja 1. linijom terapije. Drugi diskriminirajući kriterij: trajanje bolesti najmanje jednu godinu. Rezultati mnogih studija pokazuju da je rana intervencija ključna kod multiple skleroze (MS) te da se na taj način usporava ili zaustavlja daljnji razvoj bolesti. Istraživanja su pokazala da, ako se liječenje počne u fazi klinički izoliranog sindroma (CIS), učinkovitost je između 40 i 60 posto u smanjenju povratka ili pogoršanja bolesti (relapsa). Ako imunomodulacijsko liječenje počne u fazi relapsa, onda je njegova učinkovitost samo 30 posto. Prema tomu, čekanjem i odgodom početka liječenja umanjuju se izgledi za dobar odgovor na imunomodulacijsko liječenje. Primjerice, u Sloveniji je moguće liječiti visokoaktivni CIS uz pisano obrazloženje neurološkog konzilija. Za RRMS u novim smjernicama nema kriterija trajanja bolesti najmanje godinu dana, liječenje se može početi kad su zadovoljeni revidirani McDonaldovi dijagnostički kriteriji za RRMS; EDSS ≤ 6 uz odsutnost trudnoće te odobrenje bolničkog povjerenstva za lijekove. Za primarno progresivni oblik multiple skleroze indikacija za početak liječenja su također zadovoljeni revidirani McDonaldovi dijagnostički kriteriji za PPMS.

Treći diskriminirajući kriterij: dva liječena relapsa u dvije godine. Iz prakse se zna da je, s obzirom na tijek bolesti, MS vrlo nepredvidiv. Može se dogoditi da se dva relapsa dogode u šest mjeseci ili u šest godina. Međutim, nepostojanje relapsa ne znači da bolest nema svoju supkliničku aktivnost i progresiju, a to se može evidentirati na nalazu MR-a ili u nekom od mnogobrojnih testova kognicije ili motorike donjih i gornjih ekstremiteta.

Kognitivne promjene i atrofija mozga pojavljuju se već u CIS-u i nastavljaju tijekom bolesti neovisno o kliničkom fenotipu MS-a. Također, može se dogoditi da bolesnik relaps ne prepozna, pogotovo na početku bolesti, i da se simptomi povuku prije nego što bolesnik dođe neurologu. Time se gubi „dokazni materijalˮ za odobrenje liječenja. Prema novim smjernicama za početak liječenja bolesnika s RRMS moraju biti zadovoljeni revidirani McDonaldovi dijagnostički kriteriji za RRMS. Relaps ne mora biti liječen i nema vremenske odrednice u kojem se treba pojaviti. Za početak liječenja jesu potrebna 2 relapsa, ali se u relaps ubraja i anamnestički relaps za koji se naknadno ustanovi da je posljedica  emijelinizacijskih lezija, a zbog kojeg se bolesnik obratio liječniku obiteljske medicine ili neurologu.