Ivan
Rođen sam 10.04.1977. godine u Zenici. Velika radost u mojoj obitelji jer sam rođen na sam Uskrs. Pri samom rođenju odmah su me stavili u inkubator jer su me vodili kao nedonošće iako sam rođen na vrijeme. Hranili su me na sondu jer nisam imao refleks gutanja, a zbog jako povišenog bilirubina završio sam na transfuziji krvi. Pedijatri nisu dali velike izglede da cu preživjeti.
Izašao sam iz bolnice i moja majka koja je medicinska sestra, a radila je u to vrijeme na pedijatriji uložila je velike napore za moj opstanak. Tad je počela moja prva velika borba i bitka za preživjeti. Nakon mjesec dana te borbe uspio sam se izvući i počeo svoj maleni život.
Bio sam jako živahna beba. 1984. godine upisao sam osnovnu školu i te godine sam se počeo baviti atletikom, a godinu dana kasnije 1985. godine počeo sam trenirati košarku za KK CELIK. Atletikom i košarkom sam se bavio do 1992. godine do početka rata u BiH.
Te godine počinje moja druga velika ratna bitka i borba koja je trajala do 25.08.1995. godine. Taj dan sam napustio svoj rodni grad Zenicu i došao u Zagreb nastaviti svoj život. U Zagrebu sam nastavio srednju medicinsku skolu gdje sam i maturirao. Gotova je bila i moja druga velika bitka i borba.
1997. godine počeo sam raditi u HITNOJ POMOĆI GRADA ZAGREBA i bio sam jako ponosan na sebe jer sam ostvario svoj životni san. Mislio sam moj život je sad konačno dobar.
Sve je bilo dobro do 16.03.2016. godine kad je moju sreću i radost prekinula dijagnoza MULTIPLE SKLEROZE. Tog dana je počela moja treća bitka i borba. Kroz četiri godine moje dijagnoze prošao sam kroz svakakva stanja. U početku bolesti počeo sam se liječiti alternativom jer nisam imao odmah terapiju za MS. Odlazio sam svaki dan na bazen na plivanje i tu je moj život opet dobio smisao. S obzirom da sam se po dolasku u Zagreb počeo baviti biciklizmom imao sam cilj nastaviti se baviti i dalje biciklizmom što sam i uspio.
Postavio sam si cilj da biciklom odem na Sljeme kod tornja što sam i uspio 24.06.2018. godine.
2018. godine sam i položio vozački ispit. U četiri godine druženja sa Multiplom sklerozom upoznao sam dosta ljudi sa kojima se čujem i sa kojima djelim dobro i loše. Moja borba i dalje traje i trajat će još dugo ali ja se ne dam i ne predajem se.