Anamarija
Priča s multipla sklerozom započela je u mojoj 19-toj godini. Netom završila gimnaziju, nisam upisala fakultet koji sam tada željela, nisam mogla naći posla jer su mi se na razgovorima za posao rugali kako sam „samo s gimnazijom” ŽNJ kategorija. Šlag na torti dogodio se 2009 godine kada mi se počeo magliti vid na lijevom oku. Tragikomična je situacija koja me natjerala na odlazak na hitnu. Pozvala sam prijateljice na kavu i misleći kako im je kutija cigareta prazna, smrvila je šakom da bacim „smeće”. Kutija nije bila prazna a ja sam otišla drugi dan na hitnu. Na hitnoj su se usplahirili oko mene, tada me to nije toliko dira, lo jer sam imala dogovorenu kavu poslije. U mojoj glavi sve je djelovalo filmski, doći ću, ukapat će mi neke kapi u oči i odlazim doma. Međutim ostala sam osam dana u bolnici, imala mnogo pretraga i na kraju susret s prvom neurologicom.
Gospođa me nije niti gledala, rekla je da se s tim može normalno živjeti, sjedila sam s ocem u ordinaciji i stiskala mu šaku dok su mi se suze lijevale niz obraze i jedva, s bolnom knedlom u grlu, veličine Sljemena, upitala „ali s čime” (guglala sam si sama simptome NEMOJTE RADITI TO – bilo je ili MS ili tumor mozga, prvo mi je djelovalo simpatičnije jer ostaje mi kosa! Kakvo razmišljanje! Uvijek nađi nešto dobro u lošem!)
Nakon što sam saznala da se „s tim mojim može normalno živjeti” i kako je riječ o MS-u započelo je više godina crnila, odbijanja prihvaćanja pomoći, a naposljetku i odbijanje prihvaćanja realnosti.
Crnilo je prošlo nakon par godina od dijagnoze, na duhovnoj obnovi kod pokojnog fra Zvjezdana Linića kada sam smireno i sretno molila se i nisam prestajala plakati. Zahvaljivala se Bogu na križu i molila ga da mi ojača ramena, da mogu nositi križ koji ima je zadan.
Kroz godine izgubila sam „prijatelje” ali otkrila i PRIJATELJE! Prestala sam reagirati na komentare kako ja „uopće ne izgledam bolesno”. Dapače, borim se da ne odgovorim da mi takvi „na prvu ni ne izgledaju glupo”. Zahvalna sam jer imam uz sebe osobe u dobru i zlu. Prekrasne ljude koji podižu, bodre te, brišu ti suze, nasmijavaju te, zagrljajem te iscijele i žele ti „što manje rupa u mozgu” jer znaju da je to ono što želiš najviše!
Sada je 2020. godine presretna sam! Multipla skleroza moja je suputnica već 11 godina, proletjelo mi vrijeme. Zajedno smo imale uspona i padova, unatoč njenim zamkama završila sam i fakultet i to u drugom gradu! Samo da sebi (i MS-u) dokažem kako je sve moguće, pa i ustajati zorom, odlaziti na posao, putovati u drugi grad, odraditi fakultetske obaveze i nazad svojoj kući i drugi dan ispočetka.