Veronika
Moj život sa multiplom sklerozom započeo je 2015. godine. Sa 16 godina dobila sam tu meni nepoznatu dijagnozu koji ni dan danas ne znam objasniti ljudima. Kao i kod svih ima tu i uspona i padova. Na samom početku pitala sam se zašto je bas mene izabrala tj. zašto ja. Ni dan danas na to pitanje nemam odgovor i mislim da ga nikada neću ni dobiti. Hodanje po bolnicama, primanje terapije, ponekad bolovi… sve to postane navika nakon nekog vremena i činjenica da ću tako provesti ostatak života, ali unatoč tome imam osmijeh na licu. Obitelj je tu kao potpora, prijatelji također (osobe koje su od samog početka tu uz mene i na tome im hvala) ali njima ne mogu objasniti niti ispričati kako se ja osjećam, sta mislim…
Još se na neki način nisam skroz pomirila sa tim da imam MS . Danas sa 21 godinom zahvaljujući svojoj obitelji, svojim prijateljima sve manje mislim o tome da bolujem od nekakve neizlječive bolesti. Da bi se osjećala bolje okružena sam ljudima kojima ne moram objašnjavati sta mi je, zašto bas danas ne mogu napraviti nešto ili ići negdje gdje smo planirali, odgovarati na pitanje -kako si? jer odgovor je uvijek isti -dobro sam, pa makar se i ne osjećala tako ne želim to pokazivati. O MS-u ne volim puno pričati. Ne želim da me ta bolest nadvlada.
Želim ja ostati ovakva kakva sam sad pozitivna, vedra, nasmijana i sretna, a MS da bude MS sama za sebe. Ponovit ću, ova “borba” sa multiplom na neki način je tek započela, ali znam najvažniju činjenicu – MS me neće pobijediti!